Povijest stakla

Povijest govori da je staklo otkriveno još 5.000 godina prije Krista. Legende kažu da su ga otkrili Babilonci, Feničani, Egipćani, ali ništa od toga povijest nije potvrdila. Jedino je sigurno da su pronađeni različiti ukrasni predmeti i posude od stakla.
Staklo se kao proizvod iz Egipta preko Grčke proširio do Rima, a tek su Rimljani 100 godina prije Krista počeli ostakljivati prozore na zgradama.
U razdoblju od 1.500 godine prije Krista do 500 godina poslije Krista tehnikom fuzije izrađeno je bezbroj posuda, ukrasa… U tom je razdoblju razvijena tehnika puhanja stakla i izrade ravnog stakla valjanjem.
Moderna povijest stakla započinje 1851. godine kada je engleski arhitekt Joseph Paxton, za svjetsku izložbu u Londonu, projektirao stakleni paviljon pod imenom "Crystal Palace". Ta revolucionarana građevina, izrađena od stakla i čelika, potaknula je arhitekte da staklo počinju upotrebljavati kao građevinski materijal.
Izumeći float proces stakla 1952. godine Sir Alastair Pilkington pokrenuo je revoluciju u staklarstvu. Ovaj proces omogučio je izradu staklenih ploča u raznim bojama i u različitim debljinama i dimenzijama. Od tada se razvoj tehnologija izrade i upotrebe stakla naglo ubrzao.
Danas je izrada stakla moderna industrija visoke tehnologije koja je u mogućnosti proizvesti tisuće ploča stakla dnevno u raznim bojama (najpopularnije su zelena i smeđa). Staklo je dio naše svakodnevnice i život bez stakla danas bi bio nezamisliv.

"Kristalna palača" Josepha Paxtona